Dječja snaga i podrška bliskih nekad nisu dovoljni - to su moja iskustva psihoterapije

Dok čitate ovaj blog pitate se treba li vašem djetetu takva vrsta pomoći? Možda se pitate jesu li vaši problemi toliko veliki da iziskuju stručnu pomoć? Vaše propitkivanje i čitanje ovog teksta možda je upravo korak da potražite pomoć za izlazak iz začaranog kruga. To mi govore moja iskustva psihoterapije.

Psihoterapijskim radom bavim se od 2017. godine, a sa savjetodavnim radom od 1995. godine. Iz iskustva psihoterapije usudim se tvrditi da se djeca svakodnevno suočavaju s većim ili manjim teškoćama. Učenje iz vlastitih pogrešaka životan je način učenja.

Psihoterapijski rad iziskuje posebni pristup

U nekim situacijama probleme rješavaju samostalno, nekad će tražiti pomoć roditelja, prijatelja ili drugih odraslih osoba. U nekim situacijama dječje snage i podrška bliskih ljudi nisu dovoljne.

Psihoterapijski rad posebice s djecom i mladima iziskuje posebni pristup. Svako dijete ili mlada osoba koja dođe donosi sa sobom neki svoj posebni svijet i teškoće s kojima se nosi na način na koji najbolje zna.

Djeca najčešće dolaze u pratnji roditelja. Razlozi njihovog dolaska vrlo su različiti, to su moja iskustva psihoterapije. Često su povezani sa školskim neuspjehom, promjenama u ponašanju, narušenim odnosima u obitelji, vršnjacima, strahovima, rastavom roditelja, smrti u obitelji i drugim stresnim događajima koji mogu značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje, a dugoročno predstavljati veliki problem u odrastanju.

Moja iskustva psihoterapije i kako pomoći djeci

Adolescencija je posebno osjetljivo i izazovno razdoblje za mlade i za roditelje. Pričati o svojim brigama i problemima, odnosima s vršnjacima, seksualnosti, pitanjima razvoja osobnosti i traženju vlastitog puta u sigurnom, povjerljivom i podražavajućem okruženju može biti vrlo dragocjeno.

Hoće li psihoterapijski rad donijeti ublažavanje teškoća, promjenu ili će u potpunosti pomoći u rješavanju problema ovisi o nizu preduvjeta. Iz iskustva psihoterapije mogu reći da odnos dijete-terapeut stvoreni u terapiji, kao i odnos i suradnja s roditeljima preduvjeti su uspješnog terapijskog rada.

Individualna psihoterapija jedan je od pristupa koji može pomoći. U radu se koriste različiti psihoterapijski pristupi i tehnike: igra, gluma, pisanje, pokret, crtež i drugi koji mogu pomoći djeci i mladima da na sebi svojstven način izraze svoje osjećaje.

Važno je naglasiti da se Zakonom o djelatnosti psihoterapije posebno štite djeca. Kod odabira kome će te prepustiti rad s vašim djetetom - također je važno promisliti.