Postoji povezanost stila roditeljskog odgoja i dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja.
Svaki je roditelj i svako dijete jedinstven je svijet za sebe i vrlo je teško roditeljsko i dječje ponašanje svrstati u neku kategoriju. No, mnoga istraživanja potvrđuju da se roditelji prema djeci ponašaju na četiri načina: autoritarni, popustljivi, nezainteresirani, autoritativni. Ti načini ponašanja predstavljaju stilove odgoja koji na djecu utječu na vrlo različit način.
Roditeljski stilovi odgoja odnose se na opću emocionalnu klimu u odnosu između roditelja i djeteta, koja je vidljiva u svim postupcima roditelja prema djetetu. Pozitivni stilovi odgoja roditeljstva uključuje karakteristike kao što su emocionalna toplina i prihvaćanje, podrška, pozitivna disciplina i nadzor.
Autoritarni roditelji - poslušnost bez topline
Autoritarni odgojni stil karakterizira nisko prihvaćanje i uključenost, visoku prisilnu kontrolu te nisko davanje autonomije. Autoritarni roditelji su hladni i odbacujući, često omalovažavaju svoju djecu rugajući im se i kritizirajući dijete. Glavni odgojni ciljevi autoritarnog odgoja su postizanje djetetove samokontrole i poslušnosti. Za postizanje autoritarnih odgojnih ciljeva roditelj se postavljaju kao autoritet koji postavlja zahtjeve i određuje pravila, ali ih ne objašnjava djetetu. Roditelji usmjereni na postavljanje granica i pravila skloni su kažnjavanju, a često i tjelesnom kažnjavanju, u situacijama kada dijete to ne poštuje ili prekrši nešto od toga.
Karakteristike autoritarnih roditelja:
vrlo su strogi i zahtjevni,
disciplinu ostvaruju prijetnjama i kaznama,
pokazuju vrlo malo topline prema djetetu,
cijene poslušnost, poštovanje autoriteta i tradiciju,
komunikacija je jednosmjerna, ne objašnjavaju svoje odluku.
Osobine djeteta koje se razvijaju autoritarnim stilom odgoja:
nezadovoljstvo,
povučenost i nesigurnost.
brine kako će udovoljiti roditelju, a ne kako će riješiti problem,
nedostatak motivacije za postignućem,
agresivnost.
Popustljivi ili permisivni roditelj - odgoj bez granica
Popustljivi, permisivni, odgojni stil je stil odgoja u kojem dominira kombinacija emocionalne topline i slabe kontrole. Permisivni roditelji ne postavljaju velike zahtjeve prema djetetu i provode slabu kontrolu, a istovremeno pružaju veliku toplinu, ljubav i podršku. Odnos roditelja i djeteta u ovom odgoju temelji se na velikoj emocionalnoj osjetljivosti roditelja prema djetetu, na prevelikoj slobodi djeteta bez postavljanja granica, pravila te općenito bez kontrole ponašanja.
Karakteristike popustljivih roditelja:
jako su usmjereni na dijete, udovoljavaju mu u svemu,
pokazuju puno topline i pozitivnih osjećaja,
nemaju nikakvih zahtjeva prema djetetu, sve mu dopuštaju.
Osobine djeteta koje se razvijaju popustljivim stilom odgoja:
obično dobro raspoloženo,
nema osjećaja odgovornosti,
nezreo,
ima slabu samokontrolu,
nesigurno,
razmaženo,
agresivno kad ne dobije što hoće.
Nezainteresirani roditelji - roditelj usmjeren na sebe
Nezainteresirano, zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom.
Karakteristike nezainteresiranih roditelja:
zaokupljeni su sami sobom, ne zanima ih previše što se događa s djetetom,
izbjegavaju dvosmjernu komunikaciju,
“ne da im se” baviti s djetetom,
minimalna uključenost i toplina.
Osobine djeteta koje se razvijaju nezainteresiranim stilom odgoja:
promjenjivog su raspoloženja,
nema kontrolu nad svojim ponašanjem,
ne zanima ga škola,
sklono uzimanju droge, alkohola ili delinkvenciji.
Autoritativni roditelj - brižan i dosljedan
To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu.
Karakteristike autoritativnih roditelja:
pokazuju toplinu i brigu za dijete,
zahtjevi prema djetetu primjereni su dobi i sposobnostima ili nešto iznad toga,
komunikacija je dvosmjerna: pitaju dijete za mišljenje i vode računa o njegovim osjećajima,
objašnjavaju svoje odluke.
Osobine djeteta koje se razvijaju autoritativnim stilom odgoja:
samopouzdano,
ima visoko samopoštovanje,
sigurno u sebe,
spremno prihvatiti rizik,
ima visoku potrebu za postignućem,
ima dobru samokontrolu.
Za odgoj samopouzdanog djeteta najviše šanse imaju roditelji s autoritativnim stilom odgoja koji uvažavaju djetetove emocije i potrebe, a pritom postavljaju pravila i pružaju djetetu osjećaj sigurnosti.
Literatura:
Miljković, D., Rijavec, M. (2002). Bolje biti vjetar nego list. Zagreb. IEP.
Comments