Posljednjih desetljeća pojačao se interes javnosti, medija i stručnjaka za probleme zanemarivanja i zlostavljanja djece i njegov utjecaj na djetetovo zdravlje i razvoj.
Zlostavljanje djece (tjelesno, emocionalno, spolno, zanemarivanje) tijekom povijesti bilo je prisutno i općeprihvaćeno. To vrijeme nije daleko iza nas te su i danas prisutni odgojni postupci koji uključuju tjelesno kažnjavanje djece. Tjelesno zlostavljanje djece kažnjivo je djelo, a zakonom je zabranjeno i tjelesno kažnjavanje.
Tjelesno kažnjavanje nema poželjne učinke
Roditelji koji vjeruju u izreku „Batina je izašla iz raja“ metodu tjelesnog kažnjavanja smatraju djelotvornom i učinkovitom te vrlo često pojam discipline povezuju s tjelesnim kažnjavanjem. Postoje i oni roditelji koji pribjegavaju batinama iz nemoći ili gubitka kontrole.
Istraživanja i neposredni rad s djecom pokazuju da tjelesno kažnjavanje nema poželjne učinke na djecu. Djeca koja su tjelesno kažnjavana češće od svojih vršnjaka razvijaju nisko samopoštovanje, tjeskobu i osjećaj bespomoćnosti, često imaju manje pozitivan doživljaj sebe, drugih ljudi i svijeta općenito te su često sklonija agresivnim ponašanjima.
Tjelesno kažnjavanje ima vrlo kratkotrajne učinke na promjenu nepoželjnog ponašanja, ne uči djecu kako se ponašati u situaciji zbog koje su kažnjena, već im roditelj daje vlastiti primjer kako riješiti takvu situaciju na grub i agresivan način.
Djetetu za zdrav rast i razvoj treba ljubav
Nije svaki nasilan čin nad djetetom isti. Koliko će se počinjeno nasilje odraziti na kasniji život, ovisi o tome hoće li roditelji preuzeti odgovornost za svoje postupke ili će okrivljavati djecu za njih.
Disciplina nije sila nego put koji roditelji utiru odgojem, a uključuje vodstvo, podržavanje roditelja u sazrijevanju i učenju samodiscipline.
Djetetu za zdrav rast i razvoj treba ljubav i prihvaćenost, sigurnost, poštovanje, pažnja, povjerenje roditelja i obitelji, ljudi koju su mu važni i kojima vjeruje.
Comments