Način na koji djeca doživljavaju i razumiju medijske sadržaje mijenja se odrastanjem.
Do 18 mjeseci pozornost djece privlače medijski sadržaji s brzom izmjenom zvukova, scena i svjetla. U toj dobi oni ne razumiju radnju medijskog sadržaja.
Od 18 mjeseci do treće godine sposobna su učiti verbalno i neverbalno ponašanje pomoću sadržaja prezentiranih na ekranima, posebice ako su sadržaji prikazani na jednostavan način s jednostavnom pozadinom i animacijom uz ponavljanje ključnih scena. Vole brzu izmjenu scena i likove mogu imitirati u igri.
Od treće do pete godine sve sadržaje gledaju kao cjelinu. Ne razlikuju stvarne od medijskih sadržaja. Super heroji poput Batmana ili Supermana za njih postoje i u stvarnom životu. Likove iz medija dijele na dobre i loše.
Od šeste do jedanaeste godine bolje razumiju sadržaje emisija te razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje. U toj dobi pronalaze uzore među likovima u medijima.
Od dvanaest do osamnaest godina u potpunosti razumiju pojmove stvarnih i nestvarnih događaja, a medijske sadržaje koriste kao odrasli, uglavnom zbog zabave.
Često se citira preporuka Američke pedijatrijske akademije (AAP) da djecu do dvije godine ne bi uopće trebalo izlagati ekranima, a da starija djeca pred ekranom ne bi smjela provoditi više od dva sata dnevno.
U novijim preporukama i dalje se ne potiče provođenje djece mlađe od 18 mjeseci pred ekranima osim s članovima obitelji preko video-chata i uvijek uz prisustvo roditelja.
Pažljivo birajte kvalitetne programe i aplikacije koje gledaju i uz koje provode svoje vrijeme. Manju djecu ne ostavljajte same pred ekranima, postavite im pravila vezan uz vrijeme koje provode pred ekranima da ono ne umanji ono vrijeme koje je potrebno djeci za sve druge važne aktivnosti (spavanje, fizičke aktivnosti, igru, školu, druženje).
Koristite prednosti medijskih sadržaja zajedno s djecom i razgovarajte o njima i budite dio njihovog medijskog svijeta.
Više možete saznati: https://www.medijskapismenost.hr/preporuke-za-zastitu-djece-i-sigurno-koristenje-elektronickih-medija/