Ljutnja kod djece je normalna reakcija na frustraciju i razočarenje. Predstavlja reakciju stvorenu u našem mozgu kao odgovor na nešto što se događa u našim odnosima s drugima. Druge osobe često pokreću naše reakcije, ali emocije nastaju u našem tijelu, pa su zato naša odgovornost kao i sve druge emocionalne reakcije (sreća, tuga, strah …).
Malo dijete ljutnjom pokušava dobiti ono što želi, kad ne postigne cilj, kad mu netko uzme ono što smatra svojim, kad je netko fizički ili verbalno agresivan, kad mora napraviti nešto što ne želi, kad ga se isključi iz igre ili kad se osjeća nesigurno.
Ljutnja kod djece može biti vrlo poticajna
Ljutnja je jedna od emocija koja se smatra neprihvatljivom. Ako odgojnim postupcima pokušavamo zatomiti tu emociju i njezino iskazivanje ona će se iskazivati najčešće nekim drugim emocijama tugom ili depresijom.
Ljutnja je najčešće neprihvatljiva kad eskalira u agresiju te onda kad izgubi svoju komunikacijsku funkciju. Agresija je ponašanje koje se očituje u neprijateljskoj akciji prema osobama ili predmetima. Ako nam netko stoji na putu prema našem cilju prva reakcija je napad. Kad procijenimo da u tom napadu možemo više izgubiti nego dobiti tada najčešće napadamo prvu najbližu osobu od koje smo jači.
Ljutnja može biti vrlo poticajna jer njome pokazujemo i čuvamo svoje granice, zauzimamo se za sebe te nas potiče na rješavanje problema. Koliko će ljutnja biti korisna ovisi o tome koliko dijete njome uspješno upravlja i može li biti usmjerena postizanju pozitivnih ciljeva.
Djeci i odraslima izuzetno je važno biti vrijedan u životu drugih ljudi. Sve počinje kad djeca mogu uživati u činjenici da su prihvaćena i voljena zbog onog što zaista jesu. To znači da će roditelji prepoznati djetetovu vrijednost i kod ponašanja koja nisu u skladu s njihovim očekivanjima. I to je ona prava kušnja za roditelje.
Agresivno ponašanje započinje kad dijete više nema osjećaj da je vrijedno roditeljima, kad oni ne obraćaju pažnju na to što im govori ili kad ga se ne shvaća ozbiljno. Djeca se tad osjećaju krivima, a krivnja znači „nisam vrijedan“.
Roditelji su uvijek modeli djetetovog ponašanja
Česta emocionalna reakcija djece je: moji roditelji nisu zadovoljni sa mnom, nešto nije u redu sa mnom i onim tko sam. Ovaj je mehanizam kod djece stalno aktivan, a to objašnjava zašto njihova razina samopoštovanja, a samim time i mentalno i društveno zdravlje, gotovo potpuno ovise o roditeljskoj povratnoj informaciji.
Kad neprestano kritiziramo rukopis djeteta koji tek uči pisati i našu pažnju usmjeravamo na oblik i stil pisanja, zanemarujemo sadržaj pa dijete izgubi želju da se pisano razvije i razvije čitljiv rukopis. Da bi dijete razvilo svoje zdravo samopoštovanje, mora osjetiti da je vrijedno i da tako zaslužuje ljubav i pažnju svojih roditelja.
Roditelji su uvijek modeli djetetovog ponašanja. Djeca kopiraju i unutarnje i vanjsko ponašanje svojih roditelja, a uvijek kopiraju njihove odnose. Ljutnja je prirodna emocija koju svako dijete osjeti. To što je može slobodno i bez straha izraziti znak je da ste na dobrom putu u odgoju. Normalno je da roditelj osjeća ljutnju. Dijete od svojih roditelja uči načine izražavanja emocija i samo tako može naučiti da i drugi ljudi imaju iste emocije. Roditelj se ljuti na dijete i beskrajno ga voli.
Mindfulness tehnike vrlo su korisne
Postoje različiti načini kako možemo reagirati na djetetovu ljutnju, a da istovremeno uvažimo i potičemo dijete na primjeren način njenog izražavanja. Dijete pije svega treba samostalno prepoznati da je ljuto, što mu se dešava u tijelu, o čemu razmišlja te kakvog je intenziteta ljutnja (niska, srednja, visoka).
Roditelji mogu razgovarati s djetetom tome što se desilo, kako se osjećalo, o čemu je mislilo, što je učinilo, što je učinila druga osoba, što je moglo napraviti drugačije te što sada treba. Postoji mnogo tehnika kojima se može upravljati ljutnjom.
Vrlo je važno da se ona izrazi na djetetu blizak način. Mindfulness tehnike vrlo su korisne te ih možete raditi s djetetom.
Tehnike disanja:
Plišanac
Legni udobno na leđa, a plišanca položi na trbuh i promatraj kako se diže i spušta.
Brojimo dok dišemo
Na svaki udah i izdah broji do 3 i tako lagano diši nekoliko puta.
Hlađenje
Ako je dijete jako ljuto i osjeti da ne može razgovarati, može odlučiti nakratko otići iz situacije. Ponudite djetetu vrijeme i mjesto za hlađenje.
Svako će se dijete ponekad osjećati ljuto i to mu svakako treba dopustiti. Važno je raditi na prepoznavanju emocija, samoregulaciji i načinima nošenja s ljutnjom, kroz primjer i vodstvo roditelja i drugih djetetu važnih osoba.
Dječja ljutnja do koje roditelji ne mogu doprijeti može upućivati na brojne teškoće u tom slučaju svakako potražite pomoć.
Literatura:
Bulja-Flander, G., i sur. (2018). Znanost i umjetnost odgoja. Sveta Nedjelja, Naklada Geromar d.o.o.
Juul J. (2018). Agresivnost! Nov i opasan tabu?, Vodič za bolje razumijevanje agresivne djece i mladih, Split, Harfa.